Pa eto me tu, Matea ili Cvijeta, to ćete češće čuti. Vila, vještica, čarobnica, majka, divlja žena. Ona koja sanja, koja pleše snove. Jogina, učiteljica, vječna učenica. Zaljubljenca u igru, u mijene života. U duboke zarone, blatne, riječne, morske, čiste, mutne, kakvgod. Ona koja bojama piše, a slika i crta slovima. Kadkada i obratno. 

Tu sam da vas, da nas podržim na putu upoznavanje Sebe sa sobom. Grljenja, maženja i paženja. Da otkrijemo zajedno dah i kako ploviti na njegovim valovima, bilo da su vatreni, zračni, vodeni ili jako zemljani. Tu sam da se dijelim s vama baš ovakva kakva jesam, nestalna, promijenjiva, ranjiva, snažna, meka, nježna, ljubavna, prirodna, tu sam da podržim da i vi takvi, takve budete. Tu sam da se inspiriramo, da se dijelimo, da rastemo, da se otvaramo. Tu sam da učimo jedni od drugih, da se igramo.

Tu sam …

Cvijeta Matea